Kao i mnoga druga vrijedna dostignuća, i sir je nastao sasvim slučajno. Prema legendi, zaslužni su arapski nomadi koji su provodili dane jašući kroz golema pustinjska prostranstva. Jedan od njih je i praotac sira kakvog danas poznajemo, jer je zapravo slučajno otkrio njegovu temeljnu recepturu.
Za dugih putovanja nosio je mleko u mješini životinjskog mehura, no, pod uticajem visoke temperature ono se podijelilo na vodenastu tekućinu (sirutku) i zgrušane grudice (sir). Životinjska mješina sadržavala je enzim renin odgovoran za koagulaciju mleka a trenje uzrokovano jahanjem, u kombinaciji sa suncem, dodatno je pospješilo nastajanje sira. Na naše veliko zadovoljstvo. Danas je sir za mnoge ono najbolje od hrane, a vino najbolje od pića.
Sir i vino imaju mnogo toga zajedničkog, a poslužuju se zajedno još od drevnih vremena. Proizvodi su fermentacije i mogu se kušati dok su obje namirnice svježe, jednostavne i mlade kao i u složenijim fazama kada su zrele. Premda kod sljubljivanja sira i vina ne postoje kruta pravila, ipak je važno znati moto ‘Similis simili gaudet’, koje savjetuje da sljubite sir i vino prvenstveno prema zemlji i regiji odakle potječu.
